Časopis Medica Jadertina medicinski je znanstveno - stručni časopis Opće bolnice Zadar, čiji je prvi broj otisnut 1969. godine, prije 55 godina. Jedan je od najstarijih medicinskih časopisa u ...Republici Hrvatskoj. Potkraj šezdesetih godina prošlog stoljeća javila se ideja da tadašnji razvoj bolnice slijedi i unaprjeđenje znanstveno – stručne misli. Od 1987. godine časopis je dvojezičan, te se u njemu objavljuju članci na hrvatskom i engleskom jeziku, ovisno o izboru autora. Time je postignuta bolja vidljivost časopisa i u međunarodnoj znanstvenoj zajednici. Također, časopis je, uz hrvatske, postao otvoren i za strane autore. Tijekom Domovinskog rata časopis nije prestao izlaziti unatoč brutalnom razaranju grada i okolice, te ratnim stradanjima. Medica Jadertina je više puta mijenjala format i naslovnu stranicu, te cjelokupan grafički izgled. Od 2002. godine časopis počinje izlaziti u formatu A4 i s novim dizajnom naslovnice. Time je grafičko oblikovanje i uređivanje usklađeno s međunarodnim pravilima. Od 2002. godine svi radovi objavljeni u časopisu Medica Jadertina citirani su u cijelosti u bazi Scopus u kojoj je časopis indeksiran i danas. Od 2006.godine Medica Jadertina u cijelosti je vidljiva na Portalu hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa HRČAK. Tako je časopis među čitaocima dobio bolju vidljivost i dostupnost, kako u tiskanom, tako i u elektroničkom obliku.
Medica Jadertina is a medical, scientific, and professional journal of Zadar General Hospital. Its firstissue was pressed in 1969, 55 years ago, making it one of the oldest medical journals in Croatia.At the end of the sixties of the last century, there was an idea that the improvement of scientific andprofessional thought should accompany the development of the hospital. Since 1987, the journal has beenbilingual, with articles published in Croatian or English. This has also improved the journal's visibility inthe international scientific community. The journal has also become open to Croatian and foreign authors.During the Croatian War of Independence, the journal did not cease publishing despite the brutal destructionof the city and its surroundings and the war atrocities.Medica Jadertina has repeatedly changed its format, cover page, and overall graphic appearance. Since2002, the magazine has been published in A4 format with a new cover design. Thus, the journal's graphicdesign and editing were harmonized with the International Committee of Medical Journal Editors'Recommendations. Since 2002, all manuscripts published in Medica Jadertina are cited entirely in theScopus database.Since 2006, Medica Jadertina has provided open access through the Portal of Croatian scientific andprofessional journals (HRČAK). Thus, the magazine has increased its visibility among readers in paperand electronic forms.
Rad se bavi razvojem zdravstva i zdravstvene zaštite u Zagrebu u 19. stoljeću, s naglaskom na posljednje godine, pri čemu se za analizu koriste i članci iz Liječničkog vjesnika. Razmatra se razvoj ...bolničkog i javnozdravstvenog sustava, ali i modernizacija drugih područja – ljekarništva i stomatologije. Rad sadrži i osnovne zdravstveno-prosvjetiteljske misli i njihove autore. Na kraju se na nekoliko izdvojenih primjera donosi kratka analiza uspješnosti liječenja.
The article describes health and health care development in Zagreb in the 19th century, with special attention to the last period of the century, using articles from Liječnički vjesnik for analysis. The development of the hospital and public health system is being considered, as well as the modernisation of other areas - pharmacy and dentistry. In addition, the paper presents basic health enlightenment thoughts as well as their authors. In the end, a brief analysis of treatment success is made on several separate examples
Uvod: Kakovost študijskih programov je povezana s strokovno in znanstveno usposobljenostjo visokošolskih učiteljev. Namen raziskave je bil pregledati publicistično aktivnost visokošolskih učiteljev ...izbranih strokovnih predmetov v visokošolskih institucijah za zdravstveno nego v Sloveniji.Metoda: Retrospektivno so bili pregledani javno dostopni podatki o publiciranju 76 visokošolskih učiteljev, nosilcev dvanajstih strokovnih predmetov v sedmih visokošolskih institucijah na področju zdravstvene nege, za obdobje 2010–2015. Podatki so prikazani z opisno statistiko.Rezultati: V prikazanem obdobju je bilo evidentiranih 4.337 enot publiciranja, na enega visokošolskega učitelja povprečno 57,32 (s = 59,05). Od tega je bilo največ mentorstev diplom (n = 2928, 67,30 %), najmanj izvirnih znanstvenih člankov (n = 268, 6,21 %), še manj preglednih znanstvenih člankov (n = 46, 1,10 %). Obstajajo razlike v publiciranju na splošno med fakultetami (χ2(2) = 14,272, p = 0,027), pri mentorstvih (χ2(2) = 16,767, p = 0,010), preglednih znanstvenih člankih (χ2(2) = 28,442, p < 0,001) uredništvih (χ2(2) = 17,870, p = 0,007).Diskusija in zaključek: Nosilci strokovnih predmetov zdravstvene nege kažejo različne aktivnosti na področju publiciranja bibliografskih enot. Visokošolske institucije naj spodbujajo visokošolske učitelje k publiciranju ter s tem pospešujejo njihov strokovni in znanstveni razvoj. Publiciranje znanstvenih bibliografskih enot bi bilo smiselno dodati tudi merilom za habilitacijo v naziv predavatelja.
UVOD: Depresivnost je emocionalno stanje karakterizirano osjećajima tuge, neraspoloženja, žalosti i utučenosti, a manifestira se promjenom raspoloženja, gubitkom interesa i anhedonijom, umorom i ...slabljenjem životne energije, osjećajem bezvrijednosti i krivnje, teškoćama u koncentraciji i donošenju odluka. Na tjelesnom planu ove promjene prati poremećaj apetita, spavanja i psihomotoričke organizacije. Depresija je zasebna psihopatološka kategorija i njezina etiologija je kompleksna jer uključuje i organske i okolišne čimbenike. CILJ: Posebno validiranim anketama ispitati prediktore depresije kod učenika osnovnih škola na području Požeško-slavonske županije. METODE: Istraživanje je provedeno u osnovnim školama Požeško-slavonske županije anonimnim anketiranjem učenika, uz pisanu dozvolu roditelja. REZULTATI: Iznadprosječnu razinu depresivnosti postiže 42 (10,2%) djece, a jih 17 (4,1%) klinički značajnu depresivnost. Šansu za nastanak depresije povećavaju spol (djevojčice 3,5× češće nego dječaci), pušenje (2,3× više pušača), te djeca koja pohađaju vanškolske aktivnosti (2× više). Značajna razlika postoji i prema dobi ispitanika (F=5,359; p=0,005) - značajno veću depresivnost imaju ispitanici sa 16 godina. Postoji značajna razlika u depresivnosti prema bračnom statusu roditelja (T=-2,32; p=0,02), značajno veću depresivnost imaju ispitanici kojima roditelji ne žive zajedno. Značajna razlika postoji i prema financijskim primanjima obitelji (F=4,102; p=0,01), pokazalo se kako značajno veću depresivnost imaju ispitanici kojima su obiteljska primanja manja od 5000 kn naspram ispitanika čija su primanja veća od 10000 kn (p=0,02). Prosječna vrijednost rezultata na skali samopoštovanja iznosi 16,92 za svu testiranu djecu sa statistički značajnom razlikom između dječaka i djevojčica (djevojčice imaju niže samopoštovanje i izraženiju depresivnost). Značajni prediktori depresivnosti su spol ispitanika (p=0,003), mjesto stanovanja (p=0,01), školski uspjeh (p=0,002), obrazovanje majke (p=0,006) i samopoštovanje (p<0,001). Ženski spol i stanovanje u gradu značajno doprinose depresivnosti kod učenika. Bolji školski uspjeh, više obrazovanje majke i više samopoštovanje negativno doprinose depresivnosti. ZAKLJUČAK: Rezultati ovoga istraživanja ukazuju na potrebu još jačeg međudjelovanja obrazovnih i zdravstvenih institucija na ranu detekciju mentalnih poremećaja mladih, kao i na mogućnost potrebe uvođenja standardiziranih testova koji bi detektirali te poremećaje u ranijoj fazi ranjive populacije.
Depression is an emotional state characterized by feelings of sadness, low mood and dejection, mood swings, loss of interest and anhedonia, fatigue and weakening of life energy, feelings of worthlessness and guilt, difficulties in concentration and decision-making. These changes are accompanied by disturbances in appetite, sleep and psychomotor organization. Depression is a psychopathological category and its etiology is complex because it includes both organic and environmental factors. AIM: To examine predictors of depression among elementary school students in Požega-Slavonska County with specially validated surveys. METHODS: The research was conducted in primary schools by anonymously surveying students with the written permission of their parents. RESULTS: 42 (10.2%) of children have an above-average level of depression, and 17 (4.1%) have clinically significant depression. The chance of developing depression is increased by gender (girls 3.5 times more often than boys), smokers (2.3 times more than non-smokers) and children who attend extracurricular activities (2 times more). There is also a significant difference according to the age of the subjects (F=5.359; p=0.005), subjects with 16 years of age have significantly higher depression. There is a significant difference in depression according to the marital status of the parents (T=-2.32; p=0.02). Respondents whose parents do not live together have a significantly higher level of depression. Aaccording to the financial income of the family (F=4.102; p=0.01), less money per month has a significantly higher level of depression for respondents whose family income is less than HRK 5,000 have significantly higher levels of depression compared to respondents whose income is greater than HRK 10,000 (p=0.02). The average value of the result on the self-esteem scale is 16.92 for all tested children with a statistically significant difference between boys and girls (girls have lower self-esteem and more pronounced depression). Significant predictors of depression are the subject's gender (p=0.003), place of residence (p=0.01), school performance (p=0.002), mother's education (p=0.006) and self-esteem (p<0.001). Female gender and living in the city significantly contribute to depression among students. Better school performance, higher education of the mother and higher self-esteem contribute negatively to depression. CONCLUSION: The results of this research indicate the need for even stronger interaction between educational and health institutions for the early detection of mental disorders in young people, as well as the possibility of the need to introduce standardized tests that would detect these disorders in the earlier phase of the vulnerable population.
Cilj izlaganja jest iz osobne perspektive autora, kao medicinskoga djelatnika, ali i njegovih kontakata s Andrijom Štamparom, kao profesorom i dekanom Medicinskoga fakulteta, dati usporedbu javnoga ...zdravstva prema Štamparovih postulatima, kojih se i sam autor držao tijekom radnoga vijeka, i onoga što je od Štamparove vizije javnoga zdravstva (pre)ostalo u suvremeno doba. Referirajući se na pandemiju bolesti COVID-19, sprečavanju koje je pridonijela i Štamparova metodologija, poziva se na Štamparovu ideju da patologija u pučanstvu mora nametati organizaciju zdravstva u državi, ujedno se prisjećajući studentskih dana i Štamparovih predavanja o epidemijama i higijenskim navikama. Također se ističe kako je već Štampar na svojim predavanjima postavljao pitanja o potrebi privatizacije medicine, odnosno o »zarađivanju na bolestima ljudi«. U skladu s navedenim, autor se fokusirao na sve veću tendenciju privatizacije u medicini, postavljajući pitanje jesu li time narušeni principi javnoga zdravstva i domova »narodnoga« zdravlja te mora li o zdravlju naroda brinuti država ili zavodi zdravstvenoga osiguranja, naglašavajući kako je danas ugovorni liječnik opće prakse primoran primarno se brinuti o svojoj i egzistenciji medicinske sestre, a tek onda o upisanim pacijentima, čime su nezadovoljni i liječnici i njihovi pacijenti te se odnos liječnik–pacijent svodi na dehumanizaciju i depersonalizaciju, što u konačnici rezultira sve većim odljevom mladih medicinskih kadrova iz Hrvatske, a pacijenti su »prisiljeni« okrenuti se privatnim zdravstvenim ustanovama. Iako je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o proglašenju prestanka epidemije bolesti COVID-19, autor stvarnom hrvatskom epidemijom i realitetom drži povećanje nezaraznih bolesti te činjenicu da je Hrvatska na drugom mjestu po broju malignih bolesti u Europskoj uniji, smatrajući kako organizacija zdravstva i pristup moraju biti drugačiji od sadašnjega, vjerujući kako bi Štampar, suočen s takvim izazovom, tražio osnivanje ustanova sličnih dispanzerima, odnosno centara za maligne bolesti, gdje bi bolesnici dobivali sve potrebito – podršku, pregled i terapiju.
The aim of this presentation is to provide a personal perspective from the author, a medical professional, and his interactions with Andrija Štampar, as a professor and dean of the School of Medicine. It offers a comparison of public health based on Štampar’s principles, which the author himself followed throughout his career, and what remains of Štampar’s vision of public health in the modern era. In reference to the COVID-19 pandemic, which was mitigated in part by Štampar’s methodology, the paper emphasises Štampar’s idea that the pathology of the population should dictate the organisation of healthcare in the state. It also recalls the author’s student days and Štampar’s lectures on epidemics and hygiene. The paper highlights that Štampar raised questions about the need for medical privatisation, or ‘profiting from people’s illnesses,’ in his lectures. In line with this, the author focuses on the increasing trend of privatisation in medicine and raises questions about whether this compromises the principles of public health and ‘national’ healthcare facilities. It also addresses the issue of whether the state or health insurance institutions should be responsible for the people’s health, pointing out that, today, contracted general practitioners are primarily concerned with their own livelihoods and the job security of their medical assistants before considering their registered patients. This situation has left both doctors and their patients dissatisfied and has resulted in the dehumanisation and depersonalisation of the doctor-patient relationship, ultimately leading to a significant brain drain of young medical professionals from Croatia, while patients are ‘forced’ to turn to private healthcare institutions. Although the Government of the Republic of Croatia has declared the end of the COVID-19 epidemic, the author believes that the real epidemic in Croatia is the increase in non-communicable diseases and the fact that Croatia ranks second in the European Union according to the number of malignant diseases. The author suggests that the organisation of and access to healthcare need to be different from the current system. He believes that if Štampar were faced with such a challenge, he would advocate for the establishment of institutions similar to dispensaries or cancer centres, where patients would receive all the necessary support, examinations, and therapy.
Uvod: Zadovoljstvo na delovnem mestu je ključni dejavnik kakovostno opravljenega dela v zdravstveni negi. Namen raziskave je bil preučiti pogled medicinskih sester na zadovoljstvo z delom ter kako ...slednje prispeva k razvoju izgorelosti.Metode: Uporabljena je bila kvalitativna opisna metoda. Na namenskem kvotnem vzorcu 12 medicinskih sester, zaposlenih na primarni, sekundarni in terciarni zdravstveni dejavnosti, so bili opravljeni delno strukturirani intervjuji. Pridobljeni podatki so bili analizirani s pomočjo metode analize vsebine. Rezultati: Identificirane so bile naslednje teme: (1) negativni dejavniki delovnega okolja; (2) motivacijski dejavniki na delovnem mestu; (3) vpliv zadovoljstva medicinskih sester na zasebno življenje ter (4) osebni pomen zadovoljstva z delom.Diskusija in zaključek: Za zaposlene v zdravstveni negi je pomembno, da vladajo dobri medsebojni odnosi v timu. Le z dobrimi medsebojnimi odnosi bomo uporabnikom zdravstvenih storitev omogočili strokovno in kakovostno obravnavo. Rešitev, s katero bi zmanjšali izgorelost zaposlenih v zdravstveni negi in pripomogli k njeni prepoznavnosti, vidimo v povečanju ozaveščanja o sindromu izgorelosti. Treba bi bilo prispevati k politiki oblikovanja ukrepov za premagovanje oziroma preprečevanje težav, povezanih z izgorevanjem medicinskih sester na delovnem mestu. Proces obvladovanja stresa in izgorevanja bi moral postati sestavni del organizacijskega procesa, saj prispeva k večji učinkovitosti organizacije. Z ustreznim usmerjanjem in zadostnim kadrovskim normativom je možno stroške, povezane z boleznijo zaposlenih, precej zmanjšati. Organizacija namreč s skrbjo za zdravje zaposlenih prispeva tudi k njihovi večji motiviranosti.
Uvod: Človeško dostojanstvo je neodtujljiva pravica vsakega posameznika, njegovo ohranjanje pa temeljna naloga zdravstvenih delavcev. Namen raziskave je bil ugotoviti, v kolikšni meri se med ...hospitalizacijo pacientom zagotavlja dostojanstvo ter kako to dojemajo zaposleni v zdravstvu. Metode: Raziskava temelji na eksplorativni kvantitativni raziskovalni metodi. Podatki so bili pridobljeni s strukturiranim vprašalnikom. V raziskavi je sodelovalo 267 priložnostno izbranih zdravstvenih delavcev iz petih slovenskih splošnih bolnišnic. Pridobljeni podatki so bili obdelani z bivariatno in multivariatno analizo. Rezultati: Splošno mnenje anketirancev o sodelavcih in njihovem zagotavljanju zasebnosti je dobro (x = 3,79, s = 0,70). Dojemanje dostojanstva se lahko pojasni v 52,18 % z osebno odgovornostjo zaposlenih (23,82 %), informiranostjo pacientov (16,62 %) in pacientovim sodelovanjem pri odločitvah (11,74 %). Poklicne skupine imajo različno stališče do informiranosti pacientov (F = 5,44, p = 0,001). Med vključenimi bolnišnicami so razlike v izvajanju aktivnosti: zapiranje vrat bolniške sobe (F = 9,07, p < 0,001), uporaba paravana ali zavese (F = 25,65, p < 0,001), nameščanje opozorila na vrata bolniške sobe (F = 28,16, p < 0,001) ter obveščanje pacientov o tem, kaj se bo dogajalo med intervencijami (F = 5,91, p = 0,001), aktivnosti pogosteje izvajajo zaposleni v zdravstveni negi s srednješolsko izobrazbo. Diskusija in zaključek: Med hospitalizacijo se dostojanstvo pacientom ne zagotavlja popolnoma, zato bodo rezultati lahko uporabni za načrtovanje izboljšanja strokovnega znanja, razumevanja področja dostojanstva ter infrastrukturnih in materialnih pogojev.
Rad prikazuje brazilske specifičnosti razvoja politike javnog zdravstva i socijalne pomoći od procesa redemokratizacije 80-ih godina prošlog stoljeća do danas. Osim toga, predstavlja širok raspon ...sukoba između ekonomskih interesa i političkog aktivizma koji je odgovoran za napredak u provedbi javnih politika. Ova evolucija predstavljena je kao subvencija razumijevanju razvoja kliničkog rješenja za nekonvencionalna okruženja, specifična za brazilsku društvenu i ekonomsku stvarnost. Prikazana su uspješna klinička iskustva u zdravstvenoj i socijalnoj pomoći temeljena na fenomenologiji, ne samo u svrhu dijagnoze, odnosno razumijevanja ljudi, konteksta, kao i uspješnog razvoja menadžmenta. Prvi slučaj opisuje pružanje usluge peripatetičke grupne terapije, prije kao hodajuće kliničke prakse, pri čemu pojam teritorijalnosti i dinamika grupne interakcije olakšavaju razumijevanje pacijenata, dok intrinzično stanje rada također olakšava uspostavljanje transferencijalnih odnosa. Drugi slučaj opisuje složenost izazova politike socijalne skrbi kroz kliničku intervenciju uz predstavljanje obitelji u kontekstu socijalne i ekonomske ranjivosti.
Kolektivno odlučivanje podložno je nemogućnosti agregiranja preferencija pojedinaca u društvenu funkciju blagostanja, nemogućnosti agregiranja ordinalnih preferencija u društvenu funkciju odlučivanja ...te nemogućnosti agregiranja preferencija prema međusobno neusporedivim kriterijima. Ovi problemi, za koje postoje formalni teoremi dokaza, mogu imati značajne posljedice za društvo na primjeru odlučivanja u javnom zdravstvu. Metodološka nemogućnost agregiranja preferencija dodatno je uvećana etičkim problemima, što se može vidjeti iz trenutnih primjera alokacije oskudnih cjepiva. Međutim, bez nekog oblika društvenog agregiranja preferencija ili nekog oblika odlučivanja, javni sektor, pa tako i javno zdravstvo ne može obavljati svoju djelatnost. U radu se ukazuje na neke od problema koji se javljaju zbog trenutnog načina alokacije.
Collective decision-making is subject to the impossibility of aggregating the preferences of individuals into a social welfare function, the impossibility of aggregating ordinal preferences into a social decision-making function, and the impossibility of aggregating preferences according to mutually incomparable criteria. These problems, for which there are formal theorems of evidence, could have significant consequences for society as for example in case of public health decision-making. Ethical issues, as can be seen from current examples of scarce vaccine allocation, exacerbate the methodological impossibility of aggregating preferences. However, without some form of social aggregation of preferences, or social decision making rules, the public sector, and thus public health systems, cannot perform their activity. This paper will try to summarize some of the problems that arise due to the current way of allocating scarce goods in health care.
Radom se prikazuje djelovanje Andrije Štampara tijekom Prvoga svjetskog rata (1914‒1918) na suzbijanju zaraznih bolesti na području Banske Hrvatske. Prikazuje se kako je masovna pojava zaraznih ...bolesti tijekom Prvoga svjetskog rata, tipičnih za nehigijenske, ratne uvjete, poslužila Štamparu kao presudno formativno iskustvo u oblikovanju njegovih razmišljanja vezano uz suzbijanje takvih tipova bolesti, uviđajući važnost edukacije stanovništva, preventive i cijepljenja, što je pak utjecalo na njegove daljnje koncepcije i poglede na organizaciju, ustroj i djelovanje javnoga zdravstva. Također se na temelju primjera, počevši od predratnoga razdoblja 1913. do kraja Prvoga svjetskog rata 1918., razmatra kako je Štampar i kojim metodama, svojim brzim i stručnim djelovanjem, savjesnim postupanjem u javnom i općem interesu, uspio u nastojanjima da suzbije zarazne bolesti epidemijskoga karaktera, istodobno analizirajući kontekst općih ratnih zbivanja i pošasti koje su harale u Austro-Ugarskoj Monarhiji u istraživanom razdoblju, želeći na taj način dobiti zaokruženu cjelinu njegova djelovanja. Uspješno se boreći protiv zaraznih bolesti i svodeći ih na najmanju moguću mjeru, pridonio je razvoju javnoga zdravstva i iznimno pridonio suvremenoj medicini, vodeći se idejom da primarna zdravstvena zaštita treba biti dostupna svima. S obzirom na to da je djelovao u pozadini, a ne kao liječnik na bojištu, njegovo se osobno iskustvo razlikuje od iskustava njegovih kolega koji su rat proveli na prvoj crti, čime je dokazao kako je zdravlje stanovništva u pozadini bojišta ključno za opstanak samoga naroda te da ima jednaku važnost kao i zdravlje vojnika na bojištima koji se izravno bore za svoju državu i njezin probitak. Pri istraživanju korištena je arhivska građa pohranjena u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, među ostalim građa obiteljskoga fonda Andrije Štampara, kao i periodičke publikacije i literatura, među kojima su i Štamparovi članci, koji su poslužili za rekonstruiranje političkoga duha i vremena.
This paper presents the actions of Andrija Štampar during World War I (1914–1918) in combating infectious diseases in Banal Croatia. It illustrates how the widespread occurrence of infectious diseases during World War I, typical of unhygienic wartime conditions, served as a crucial formative experience for Štampar, shaping his thoughts regarding the control of such diseases. He recognised the importance of public education, prevention, and vaccination, which, in turn, influenced his further concepts and views on the organisation and operation of public health. Based on examples from the pre-war period of 1913 to the end of World War I in 1918, the paper discusses how Štampar, through his rapid and professional actions and conscientious interventions in the public and general interest, managed to control epidemic infectious diseases. It also analyses the context of general wartime events and the diseases that ravaged the Austro-Hungarian Monarchy during the researched period, aiming to provide a comprehensive understanding of his actions. By successfully combating infectious diseases and reducing them to the minimum possible level, Štampar contributed to the development of public health and made an exceptional contribution to modern medicine, guided by the idea that primary healthcare should be accessible to all. As he operated in the background rather than as a frontline physician, his personal experience differed from that of his colleagues who served on the front lines. He thus demonstrated that the health of the civilian population behind the front lines is crucial for the survival of the nation and holds equal importance to the health of soldiers fighting on the battlefields for their state and its interests. Archival material stored in the Croatian State Archives in Zagreb was used for our research. This included, among other things, material from Andrija Štampar’s family fond as well as periodicals and literature, and Štampar’s articles, which were used to reconstruct the political spirit and times in which Štampar worked.
PDF
