Ovaj rad prati profesionalnu i znanstvenu karijeru Franje Ivaničeka, prvog bioarheologa u Hrvatskoj. U vrijeme Drugog svjetskoga rata ustaški poručnik Ivaniček školovao se na Institutu cara Wilhelma za antropologiju, znanost o ljudskom nasljeđivanju i eugeniku u Berlinu, mjestu stvaranja većine znanstvenih teorija nacističke eugenike i rasne higijene. Provodi rasistička antropološka istraživanja u skladu sa službenom rasnom politikom NDH, što ga 1944. godine dovodi na poziciju rukovoditelja Hrvatskog državnoga antropoložkog zavoda u Zagrebu. Nakon rata, postaje voditelj Antropološkog odsjeka Biološkog zavoda na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te mijenja znanstveni diskurs u proučavanje geneze među staroslavenskom i suvremenom populacijom Jugoslavije kako bi opovrgnuo njemačke i mađarske znanstvene teorije o naseljavanju Nijemaca i Avara na teritoriju Jugoslavije.