During the interwar period, European soil witnessed the rise of both right and left-wing totalitarian regimes. The Church tried to protect its pastoral activities by stipulating concordats with different states. Due to the violation of the Concordat agreement in Germany and Italy, and the abuse of human rights and the persecution of the Church in the Soviet Union, Pope Pius XI took a strong stand defending the liberty of the Church and condemning racism. Three encyclicals, Non abbiamo bisogno (1931), Mit brennerder Sorge (1937), and Divini Redemptoris (1937), reveal the position of the Church toward totalitarianism and demonstrate the social setting the Church was facing. U razdoblju između dvaju svjetskih ratova na europskom tlu nastali su totalitarni sustavi lijeve i desne opredijeljenosti. Crkva je nastojala zaštiti svoje pastoralno djelovanje uređujući konkordatima odnose s državama. Zbog kršenja odredbi konkordata u Njemačkoj i Italiji te gaženja ljudskih prava i progona Crkve u Sovjetskom Savezu Pio XI. oštro istupa braneći slobodno crkveno djelovanje i osuđujući rasizam. Tri enciklike – Non abbiamo bisogno (1931.), Mit brennerder Sorge (1937.) i Divini Redemptoris (1937.) – otkrivaju nam stav Crkve prema totalitarizmu i probleme s kojima se Crkva susretala.