Identitet Tvrđe čine zbirke memorije kulturno-povijesnih identiteta očuvanih u baštinskim institucijama. Djelatnost je baštinskih ustanova, s područja javnoga pamćenja, utjelovljenje prostorne i simboličke uključenosti otvorenoga grada i društva. Baštinske se institucije nalaze u središtu kulturne i tehnološke konvergencije koja se identificira u trima glavnim trendovima: digitalna konvergencija, digitalna komunikacija i digitalna odgovornost. Suvremenom informacijskom tehnologijom i procesom digitalizacije važno je osigurati vidljivost i dostupnost gradiva unutar nevidljivih i zatvorenih prostora Tvrđe. Takav je i arhiv Župe sv. Mihaela Arkanđela u osječkoj Tvrđi koji se, kao prenositelj kulturnoga identiteta, hotimice zaboravlja. On je mjesto sjećanja u kojem se predodžbe o povijesti, prošlosti ili tradiciji materijaliziraju i pohranjuju. Arhivska je građa župe prvorazredni povijesni izvor za razumijevanje građanskoga i vjerskoga života grada te stvaranje kulturne slike prostora na prijelazu iz 19. u 20. st. i prvu polovicu 20. stoljeća. U postupku digitalne konvergencije i katalogizacije koristit će se fotografije, spomenica, smrtovnice i arhivski dokumenti koji označavaju grad kao dokument. Baštinska građa bit će digitalizirana i katalogizirana prema međunarodnom standardu Cataloging Cultural Objects s pripadajućim opisnim i administrativnim metapodatcima. Standard CCO, osim što nudi smjernice za opis predmeta kulturne baštine, može poslužiti i kao model organizacije informacija i izrade relacijske baze podataka u baštinskim crkvenim arhivima. Radom će se dokazati i zaključiti da je arhiv Župe sv. Mihaela baštinska institucija, odnosno ishodište kulturnoga pamćenja prostora te čuvar osobnoga i kolektivnoga identiteta Nutarnjeg grada. The identity of Tvrđa (Fortress) consists of memory collections of cultural and historical identities preserved in heritage institutions. The work of heritage institutions in the area of public memory is to embody spatial and symbolic engagement of an open city and a society. Heritage institutions occupy a central position in the cultural and technological convergence that is identified in three main trends: digital convergence, digital communication and digital responsibility. It is important to ensure visibility and availability of materials kept within the invisible and closed spaces of Tvrđa using the modern information technology and the process of digitalization. Such is the archive of St. Michael the Archangel’s Parish Church within the Osijek Tvrđa which is being deliberately neglected as a carrier of cultural identity. It is a place of recollection where the notions of history, past and tradition are being materialized and stored. The parish archival materials are a first-class historical source for understanding the city’s civic and religious life and for creating a cultural image of the area from the end of the 19th and the first half of the 20th century. The process of digital convergence and cataloguing will use photographs, a memorial, obituaries and archival documents which define the city as a document. Cultural heritage materials will be digitalized and catalogued according to the international Cataloging Cultural Objects (CCO) standard together with the accompanying descriptive and administrative metadata. The CCO standard not only provides guidelines for describing objects of cultural heritage but can also serve as a model for organizing information and creating a relational database in church archives preserving cultural heritage. This paper will prove and conclude that the archive of St. Michael’s Parish Church is a heritage institution, i.e. the source of cultural memory of the area and the keeper of personal and collective identity of the Osijek Inner City.