U radu se najprije ukratko opisuje razvoj katastra u Dalmaciji, s posebnim osvrtom na 18. stoljeće i vladavinu providura Francesca Grimanija, po kojem je njegova Odredba o uređenju zemljišnih odnosa u Dalmaciji iz 1756. godine nazvana Grimanijev zakon, katastar iz toga doba dobio je ime Grimanijev katastar, a pripadni katastarski planovi Grimanijeve mape. Međutim, tijekom vremena ime Grimanijeve mape počelo se upotrebljavati i za neke katastarske planove iz 17. i 18. stoljeća koji nisu nastali na temelju reforme F. Grimanija. Stoga autori opisuju dostupna arhivska obavijesna pomagala iz Državnog arhiva u Zadru koja mogu pomoći pri istraživanju kartografskog materijala danas poznatog pod naslovom Grimanijeve mape. Najstarije takvo obavijesno pomagalo je Böttnerov rukopisni inventar, koji daje sistematizaciju za oko 800 karata, planova i crteža koji se čuvaju u tom arhivu. Njemu je u ovome radu posvećena posebna pozornost, iako se u njemu izrijekom ne spominju Grimanijeve mape. Međutim, bez obzira na to, treba ga uzeti u obzir jer je, premda najstariji, još uvijek u upotrebi. U Dodatku A dani su osnovni podaci o životu i radu E. Böttnera. Nakon toga obrađen je prvi put vrlo detaljno časopis Tabularium, koji je izlazio u razdoblju 1901–1904. U prvom broju tiskan je pregled arhivskoga gradiva zadarskog arhiva koji se u ovome radu posebno razmatra i dovodi u vezu s današnjim fondom Mape Grimani. To je prvi tiskani sumarni inventar Zadarskog arhiva. U Dodatku B objavljujemo prvi put cjelokupni sadržaj svih brojeva Tabulariuma. Slijedi opis internog inventara Državnog arhiva u Zadru u kojem se po prvi put pojavljuje fond katastarskih karata nazvan Mape Grimani. Zatim se analiziraju Pregled arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske iz 2006. godine te najnoviji mrežni informacijski sustav ARHiNET. Na temelju usporedbe navedenih obavijesnih pomagala donose se odgovarajući zaključci koji bi trebali pomoći budućim istraživačima. Predlaže se privremeno razlikovanje Mapa Grimani u širem i užem smislu te stvarne Mape Grimani dok se ne utvrdi bolje ime zbirke. Nadalje, predlaže se daljnje istraživanje i digitaliziranje kako karata tako i obavijesnih pomagala radi čuvanja izvornika i lakše dostupnosti podatcima.