Fonološka svjesnost podupire ovladavanje čitanjem, a nedostaci u fonološkoj svjesnosti smatraju se jednim od osnovnih pokazatelja poremećaja čitanja. Povezanost fonološke svjesnosti i vještine čitanja razlikuje se u različitim ortografijama. Cilj je ovog istraživanja bio usporediti čitatelje s poremećajem čitanja i njihove vršnjake urednog razvoja u različitim zadacima fonološke svjesnosti te provjeriti koliko uspješno ovi zadaci razlikuju skupine; mjereći točnost, brzinu rješavanja zadatka te analizirajući uporabljene čestice. Dobiveni rezultati pokazuju da površinska ortografija hrvatskog podupire razvoj fonološke svjesnosti te su u većini zadataka obje skupine sudionika postigle visoku razinu točnosti. No, unatoč dosljednosti hrvatske ortografije, zadaci fonološke svjesnosti načelno uspješno razlikuju čitatelje s poremećajem čitanja i uredne čitatelje. Analiza čestica provedena u ovom istraživanju pokazuje da je neophodno uzeti u obzir posebnosti ortografije, fonološku duljinu i složenost čestica te čestotnost kako bi se povećala njihova osjetljivost u prepoznavanju čitatelja s poremećajem čitanja.