Česti su slučajevi u Republici Hrvatskoj (RH) kada su poslovni subjekti platežno nesposobni i po nekoliko godina, a da istovremeno nije pokrenut stečajni postupak. Stečajni postupak je po svojoj prirodi i zakonskim propisima, žuran postupak u cilju očuvanja vrijednosti sredstava i zaštite interesa vjerovnika koji se naplaćuju iz njih. Istraživanje Ministarstva financija pokazuje da stečajni postupci traju u prosjeku 3-5 godina. Štoviše, provođenje pojedinih stečajnih postupaka trajalo je i 10 godina. Dugotrajnost stečajnih postupaka značajno povećava troškove postupka pa oni u RH čine i do 90% vrijednosti stečajne mase. Visoki troškovi stečajnog postupka negativno utječu na stupanj namirenja vjerovnika. Strateškim dokumentima Vlade RH isticana je potreba za revizijom postojećeg stanja, što je u konačnici rezultiralo donošenjem Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (ZFPPN). Imajući u vidu navedeno, u radu se analiziraju problemi prisutni u provedbi stečajnog zakonodavstva, kao i oni koji potječu iz nedorečenosti i nedosljednosti ZFPPN-a. Temeljem iznesenih kritičkih promišljanja u radu se iznose prijedlozi koji služe poboljšanju funkcioniranja predstečajnih nagodbi i stečajnog zakonodavstva te se mogu koristiti u otklanjanju glavnih uzroka problema s kojima se u praksi susreću sudionici u postupku.