Analiza polazi od Rawlsova stajališta da autonomne osobe u liberalnom društvu trebaju posjedovati dvije moralne moći – kapacitet koji se odnosi na smisao za pravdu te za formiranje, slijeđenje i reviziju koncepcije dobra. Politički ili neutralni liberalizam podržava opravdanost državne intervencije za poboljšanje prvog kapaciteta, ujedno proglašavajući utjecaj na drugi kapacitet nelegitimnim. Kritika ove pozicije izložena je kroz analizu stajališta Jonathana Quonga i Marthe Nussbaum, ukazujući na to da ona vode do dozvoljavanja iracionalnih i autoritarnih pozicija u obrazovanju, odnosno do zapostavljanja razvoja vrijednih kapaciteta. Premda institucionalni utjecaj može biti pristran i paternalistički, u pojedinim se slučajevima može ukazati na legitimnost institucionalne intervencije u osiguravanju uvjeta koji poboljšavaju sposobnost osoba da procjenjuju, preispituju i revidiraju vlastite koncepcije dobra. Analysis starts from Rawls’s disposition that in a liberal society autonomous persons should have two moral powers – the capacity for a sense of justice and the capacity to establish, pursue and revise the concept of the good. Political or neutral liberalism advocates the justification of state intervention to improve the first type of capacity while declaring the interference with the second capacity illegitimate. The critique of this disposition is done by analysing the perspectives of Jonathan Quong and Martha Nussbaum, showing that they lead to allowing irrational and authoritarian perspectives in education, that is, neglecting the development of valuable capacities. Although institutional influence can be biased and paternalistic, in some cases it may be legitimate for the institution to create conditions that enhance people’s ability to evaluate, reevaluate, and revise their conceptions of the good.