U studiji koja objedinjuje kvantitativni i kvalitativni istraživački pristup proučavana je zastupljenost pojedinih oblika kulturne participacije među mladima i različiti obrasci kulturne transmisije. Kvantitativni dio istraživanja temelji se na anketnom istraživanju 2148 učenika drugih i trećih razreda iz 28 hrvatskih srednjih škola (u dobi od 15 do 17), a kvalitativni na 60 polustrukturiranih intervjua s učenicima te devet s njihovim nastavnicima. Pored toga su u devet obitelji provedena 23 dubinska intervjua s mladima (u dobi od 18 do 26) i njihovim precima (očevi/majke, djedovi/bake). Istraživanje je pokazalo da se kulturne aktivnosti iz perspektive mladih mogu klasificirati u domene visoke kulture, popularne online i popularne glazbene kulture. Adolescenti obuhvaćeni istraživanjem pokazali su ograničeno zanimanje za visoku i tradicionalnu kulturu nadomještajući ih popularnom kulturom, primjerice online sadržajima ili slušanjem glazbe. Socijalni status tek u maloj mjeri objašnjava kulturnu participaciju bilo koje vrste, što uvelike problematizira teorijsku pretpostavku o kulturnoj reprodukciji visoke kulture. Iako je roditeljska kulturna participacija u promatranoj dobi još uvijek važna za participaciju djece, njezina snaga i utjecaj slabe i prepuštaju mjesto vršnjacima koji u srednjoj školi u tom segmentu adolescentima postaju glavni socijalizacijski agens. Stoga možemo zaključiti kako u kulturnoj participaciji adolescenata dominira popularna kultura koju konzumiraju poglavito s vršnjacima i pod njihovim utjecajem.