Studija proučava Pavlov poticaj Timoteju u 2 Tim 1,6-24 pod vidom praktične pouke služiteljima Riječi. Prvi dio studije (1.) analizira literarni smještaj, strukturu i retoriku odlomka u 2 Tim 1,6-24 i detektira razloge uvjerljivosti fiktivnog poticaja, te izvodi poučke za formuliranje ekshortacije služiteljima Riječi: ona treba biti smještena u životni kontekst služitelja Riječi (1.1.) i utemeljena na detaljnoj ekspoziciji (1.2.) te uključivati kompleks spasonosnih činjenica, koje utječu na cjelokupnu osobnost služitelja Riječi (1.3.). Drugi dio studije (2.) analizira lik Timoteja u 2 Tim 1,6-14 i pokazuje da je on kao Pavlov nasljednik u jedincatoj službi dan kao model služiteljima Riječi, a ne crkvenim upraviteljima (2.1.). Analiza podsjetnika Timoteju u 2 Tim 1,6-8 otkriva osnovnu značajku autentičnog služitelja Riječi, koja ga razlikuje od formalnog služitelja i koja se očituje samo u situaciji navještaja osporavane Riječi. Autentični služitelj ima karizmu od Boga, te slijedi dinamiku Riječi i izlaže sebe poradi Riječi za spasenje drugih (2.2.2.). Formalni služitelj nema karizmu od Boga, te u navještaju slijedi ljudsku logiku i sputava osporavanu Riječ (2.2.1.). U zaključku studije iznose se glavni rezultati i ukazuje na važnost crkvenog priznanja karizme Riječi, koje se može očitovati na razne načine, formalne i neformalne. The study explores Paul’s exhortation to Timothy in 2 Tim 1,6-14 as a practical lesson to the servants of the Word. The first part of the study (1.) examines the literary setting, structure and rhetoric of 2 Tim 1,6-14, it detects the reasons which make the exhortation compelling, and it deduces practical lessons for the formulation of the exhortation to the servants of the Word: it has to be placed in the servants’ life setting (1.1.), based upon a detailed exposition (1.2.) and contain salvific facts which influence the entire personality of the servants (1.3.). The second part of the study (2.) observes the figure of Timothy and shows that he, as Paul’s successor in a unique service, is given as a model of the servants of the Word, not the church leaders (2.1.). The analysis of Paul’s reminder to Timothy in 2 Tim 1,6-8 discloses the fundamental characteristic of the authentic servant of the Word, which distinguishes him from the formal servant and is evident only in the situation of the proclamation of the contested Word. The authentic servant has a charisma from God, so he follows the dynamic of the Word and exposes himself on behalf of the contested Word for the salvation of others (2.2.2.). The formal servant does not have the charisma, so he follows the human logic and holds back the contested Word (2.2.1.). The conclusion of the study summarizes the results and points out the importance of the ecclesiastic recognition of the charisma of the Word, which can be articulated in various ways, formal and informal.