Aktualna kriza uzrokovana virusom SARS-CoV-2 te posljedične mjere ograničavanja okupljanja, odgađanja javnih nastupa te zatvaranje kulturnih institucija snažno su pogodili sektor izvedbenih umjetnosti. Koncerti, kazalište i ples podrazumijevaju okupljanje velikog broja ljudi, tj. mogućnost kolektivnog uživanja u umjetničkim djelima. Ograničenja koja i dalje traju dovela su stoga do velikih ekonomskih gubitaka, zatvaranja radnih mjesta i ugrožavanja egzistencije nezavisnih umjetnika. Istovremeno, digitalni mediji omogućili su prikazivanje brojnih kulturnih sadržaja putem interneta, te su se pojavili različiti nekonvencionalni načini izvedbi plesnih i kazališnih predstava, virtualni koncerti i posebna uprizorenja glazbenih događanja. Mrežna kulturna ponuda u početku je bila besplatna, a s vremenom se uvode i modeli naplaćivanja internetskih izvedbi. Cilj ovog rada bio je mapirati različite prakse virtualne distribucije izvedbenih umjetnosti u Hrvatskoj koje su se pojavile kao odgovor na krizu uzrokovanu bolešću COVID-19 te istražiti stavove korisnika o internetskom prikazivanju izvedbenih umjetnosti i njihovu spremnost na plaćanje takvih sadržaja. Provedeno istraživanja pokazalo je da su hrvatske kulturne institucije i nezavisni umjetnici vrlo brzo reagirali i odgovorili na pandemijsku krizu pružanjem raznolikog internetskog sadržaja. Prema rezultatima ankete, više od polovice ispitanih studenata konzumiralo je neke od tih sadržaja tijekom razdoblja pandemije, no velika većina internetske izvedbe smatra lošijom zamjenom za izvedbe uživo i ne iskazuje namjeru praćenja takvih sadržaja nakon završetka pandemije.