Sporazumi o priznanju krivnje između tužitelja i okrivljenika, na temelju kojih se okrivljenik potvrdno očituje o krivnji u zamjenu za neki ustupak od strane tužitelja, izvorno su nastali u pravnim sustavima angloameričke pravne tradicije. Iako prvotno nisu bili predviđeni, ti sporazumi javili su se i pred međunarodnim te internacionaliziranim kaznenim sudovima. Do toga je prvi put došlo u postupku pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u trenutku kada je Sud bio opterećen velikim brojem predmeta s jedne strane, a s druge strane pritiskom da ubrza postupke i završi s radom. U daljnjem razvoju iskristalizirala su se dva temeljna modela: sporazumi pod utjecajem angloameričke pravne tradicije te sporazumi pod većim utjecajem kontinentalne pravne tradicije. U radu se razmatraju temeljna obilježja tih dvaju modela te njihove sličnosti i razlike. Uz to, razmatra se i usklađenost sporazuma s ciljevima međunarodnog kaznenog pravosuđa.