U gastronomiji posebno mjesto zauzimaju jelovnici, kratki tekstovi čija je kvaliteta prijevoda često predmet podsmijeha izvornih govornika. Način na koji je jelovnik preveden mnogo govori o kvaliteti i tipu restorana, dovodi ponekad do kulturoloških nerazumijevanja, a u slučaju potpuno pogrešnih prevoditeljskih rješenja može imati i posljedice po zdravlje gosta. Cilj je ovoga rada prikazati prevoditeljske strategije na korpusu od 25 jelovnika hrvatskih restorana koji su prevedeni s hrvatskog na talijanski. Kvaliteta analiziranih prijevoda može se promatrati u rasponu od onih gotovo posve prihvatljivih i razumljivih izvornim govornicima, s manjim odstupanjima od jezične norme pa sve do neprihvatljivih i nerazumljivih. Analiza primijenjenih strategija na korpusu prijevoda jelovnika pridonosi osvještavanju primjene određenih prevoditeljskih rješenja u prijevodnoj produkciji tzv. „jednostavnih tekstova“.