Humana reprodukcija obuhvaća široko područje spolnosti i života, koje se odnosi na pojedinca, brak, obitelj te užu i širu zajednicu u kojoj čovjek živi. Priziv savjesti znači odbijanje propisivanja i primjene neodgovarajućeg moralno upitnoga sredstva za odgovarajuću reproduktivnu situaciju. To je odbijanje štetnog djelovanja zbog dubokog osobnog uvjerenja na razini savjesti da bi se određenim postupkom, ako bi se htio i primijenio u danim okolnostima, oštetio, onemogućio i uništio reproduktivni život, zdravlje i dostojanstvo ljudi. Ovdje se razmatra njegov opseg primjene uz naravno i vrhunaravno utemeljenje. Osnova priziva savjesti u humanoj reprodukciji čine znanstvene i stručne činjenice iz kojih je jasno shvatljivo kako ljudski život započinje začećem. Prikazani su raznoliki oblici priziva savjesti te mogući razlozi njegove neupotrebe. Human reproduction covers a wide area of sexuality and life, which refers to the individual, marriage, family, and the narrower and wider community in which a person lives. Appeal to conscience means refusing the prescription and application of an inappropriate morally questionable means for a corresponding reproductive situation. It is the rejection of harmful action due to a deep personal conviction at the level of conscience that a certain procedure, if it were to be applied in the given circumstances, would damage, disable and destroy the reproductive life, health and dignity of people. This paper examines its scope of application with a natural and super natural foundation. The basis of the appeal to conscience in human reproduction is scientific and professional facts from which it is clearly intelligible that human life begins with conception. Various forms of appeal to conscience and possible reasons for its non-use are presented.