Subjektivna dobrobit često je ispitivan konstrukt u psihološkim istraživanjima, a njegova popularnost sve više raste tijekom posljednjih tridesetak godina. Definira se kao spoj kognitivne evaluacije života i afektivnih tendencija. Međutim, u literaturi postoje određene nekonzistentnosti i razlike u njezinoj operacionalizaciji koje će se opisati u ovome radu. Nakon upoznavanja s konstruktom ovaj pregledni rad fokusirat će se na dva osnovna cilja. Za početak, predstavit će se dosadašnja saznanja o izvorima individualnih razlika u subjektivnoj dobrobiti na temelju istraživanja koja su koristila bihevioralno-genetičku metodologiju. Rezultati tih studija upućuju na umjerenu heritabilnost subjektivne dobrobiti koja se kreće u rasponu od 30 do 40 %. Glavni fokus zatim će biti na prikazivanju povezanosti subjektivne dobrobiti s osobinama ličnosti. Prvo će se predstaviti nalazi istraživanja na razini fenotipske povezanosti koji ukazuju na snažnu povezanost subjektivne dobrobiti s neuroticizmom, ekstraverzijom te u nešto manjoj mjeri sa savjesnošću. Te fenotipske korelacije u konačnici će se protumačiti iz bihevioralno-genetičke perspektive, odnosno prikazom nalaza istraživanja koja su se bavila ispitivanjem etiologije koja stoji u podlozi navedenih korelacija. Istraživanja jasno upućuju na preklapanje genske varijance između subjektivne dobrobiti i osobina ličnosti, a upitnim ostaje postoji li genski efekt subjektivne dobrobiti koji je nezavisan od ličnosti. Subjective well-being is a construct that was examined within numerous psychological research and its popularity has been growing over the last thirty years. It is defined as a combination of cognitive evaluation of one’s life and affective tendencies. However, there are certain inconsistencies and differences in its operationalization in the literature, which will be discussed in this paper. After presenting the definition of subjective well-being, this paper will focus on two main goals. First will be presented findings about the sources of individual differences in subjective well-being, based on the studies that used a behavioural genetic methodology. Results of those studies suggest a moderate heritability of subjective well-being, ranging from 30-40%. Secondly, the main aim is to report the findings of the associations between subjective well-being and personality traits. Numerous studies indicate a strong phenotypic association of subjective well-being with neuroticism, extraversion, and, to a lesser extent, with conscientiousness. Finally, these phenotypic correlations will additionally be interpreted from a behavioural genetic perspective, i.e., with the presentation of studies that have examined the aetiology of these correlations. Namely, different studies showed that subjective well-being and personality share genetic variance but it is not yet clear whether there is a genetic effect of subjective well-being that is independent of personality.