Kršćanska je ideja Božje providnosti sveprisutna u bizantskoj književnosti. Ista se tendencija uočava i u Porfi rogenetovu spisu Vita Bas., životopisu njegova djeda Bazilija I., čiji je jezik i stil snažno obojan utjecajem Svetog pisma. Usredotočujući se na proučavanje suodnosa između pripovjedačeva prečestog referiranja na spomenutu ideju te prisutnosti elemenata Svetog pisma koji posjeduju stilsku vrijednost, istraživanje je pokazalo kako je autor višestruko crpio Sveto pismo, bilo citirajući ili parafrazirajući njegove dijelove bilo upotrebljavajući biblijske egzemple i metafore, te kako tu pojavu ne treba promatrati isključivo u okvirima retoričkih konvencija pripadajućeg razdoblja te žanrovskih zahtjeva, već i u kontekstu autorova svjesnog ostvarivanja ideološke namjere u djelu kako je dolazak njegova djeda Bazilija na prijestolje bio predodređen Božjom voljom, a ne posljedica carevih nemoralnih postupaka i velike ambicije.