Sažetak Nazorovo se stvaralaštvo odlikuje žanrovskom, tematskom i stilskom raznolikošću. U ovome se radu pozornost pridaje stilskim osobitostima Nazorova pjesništva, točnije analiziraju se metričke posebnosti u jeziku njegovih pjesama. Pozornost se posvećuje pojedinim jezičnim elementima kojima Nazor stvara svoj pjesnički izraz. Iako se o njemu govori kao o jednom od najvećih hrvatskih čakavskih pjesnika, pisao je uglavnom na štokavštini. No, zavičajna je čakavica pratila cjelokupni njegov pjesnički rad. Ušavši u svijet književne štokavice, uza sva nastojanja, nikada do kraja nije ovladao štokavskom stilskom i naglasnom normom. Nesigurnost u ophođenju s naglaskom stajala je na putu njegovim naporima oko harmonične i blagoglasne versifikacije. Taj se problem pojavljuje posebice u ranijim njegovim zbirkama: Lirika (1910), Nove pjesme (1913), Intima (1915) i Niza od koralja (1922). Iz velikoga i raznolikoga pjesničkoga opusa za analizu je izabrano 20-ak pjesama koje pripadaju njegovoj ranijoj štokavskoj lirici.