Suvremeno bankarstvo u zadnjem desetljeću dobiva potpuno nova obilježja, i značajno se razlikuje od bankarstva u prošlome stoljeću. Korisnici bankarskih usluga postaju sve obrazovaniji i zahtjevniji, te imaju mogućnost pristupa svim potrebnim informacijama u realnom vremenu. Uz navedeno, država donosi brojne zakone koji štite interese potrošača, i koji nikako ne idu u prilog banci, te značajno otežavaju njezino poslovanje, a samim time stvaraju izrazit pritisak na profitabilnost. U takvim uvjetima, banke se suočavaju s dva kontradiktorna cilja: ukoliko žele zadržati istu razinu profitabilnosti, moraju odobravati kredite sve većem broju korisnika, izlažući se pritom riziku da netko od njih posuđeni novac ne vrati; s druge strane taj isti novac moraju što prije naplatiti bez ijednog dana kašnjenja bez odgode jer zakonska regulativa stvara pritisak na izdvajanja za rizike, što tada postaje dodatni udar na financijski rezultat. Usklađivanje ove dvije kontradiktornosti nije nimalo lako i zahtijeva promjenu paradigme u načinu poslovanja, te stavljanje naglaska na proces odobrenja kredita kako bi ga učinile što je moguće bržim, a ujedno i što je moguće kvalitetnijim i sigurnijim. Cilj rada je pojasniti na koji način banke pristupaju obradi kreditnih zahtjeva i izračunima kreditne sposobnosti pojedinaca, uz osvrt na zakonske okvire kojima je uređeno poslovanje banaka na području odobrenja kredita i informiranja građana o uvjetima kreditiranja.