Stjepan Zimmermann na više mjesta u svom opusu raspravlja o predmetu, ciljevima, zadaćama i metodama psihologije. Autonomiju psihologije kao znanosti usko veže uz posebnost njezina predmeta, tj. smatra da je psihologija kao znanost moguća samo ako se može pokazati da ona svoj predmet ne dijeli s drugim znanostima. Glavnim metodama psihologije Zimmermann smatra samopromatranje i eksperiment. Prema metodi, psihologiju je moguće podijeliti na empirijsku i filozofsku, a njihova je razlika u odnosu prema iskustvenoj verifikaciji zaključaka do kojih dolaze. Središnji pak dio filozofske psihologije pitanje je o jastvu, tj. ontološkom statusu svjesnog subjekta. Zimmermann pohvalno komentira rad würzburške škole psihologije, u čijim rezultatima vidi empirijsku potvrdu filozofskih teza koje zastupa. U ovom članku detaljnije pojašnjavam te Zimmermannove teze te navodim prigovore koje im je moguće uputiti.