Pozdravljanje pripada u najstarije oblike ljudske komunikacije. Ostvaruje se kao verbalna, verbalno-neverbalna i neverbalna komunikacija. U izravnoj se komunikaciji pozdravljanje javlja u dijaloškome obliku. Takav oblik komunikacije ima dva dijela: invokaciju kao pozdrav i eksvokaciju kao odzdrav. Često se objedinjeni imenuju pozdravljanjem. Ono je ponajprije jezičnokomunikacijska kategorija. No, kako je istodobno i socijalnoideološka kategorija, treba usvojiti ne samo pravilno nego i pozdravljanje primjereno osobama i situacijskom kontekstu. Sve jedinice odgojno-obrazovnoga sustava pa tako i visokoškolske ustanove, posebice one u kojima se školuju budući odgojitelji i učitelji, trebaju promicati jezičnu kulturu, dakle i jezični bonton. Pozdrav i odzdrav kao pragmemi jezičnoga bontona stoga su nužno i predmetom interesa jezične kulture na teorijskoj i praktičnoj razini.