Autori u radu raspravljaju o institutu fiducijarnog prijenosa prava, pritom uspoređujući različita rješenja s obzriom na višestruke izvore u hrvatskom pravu (Zakon o vlasništvu, Zakon o obveznim odnosima, Ovršni zakon, Zakon o financijskom osiguranju i dr.), kao i s obzriom na promjene tih propisa tijekom proteklih petnaest godina. Autori analizriaju probleme koje se tiču objekata fiducijarnog osiguranja i metoda osnivanja, posebno ističući pitanje obvezanosti registracije i notifikacije, te odnosa između pojedinih metoda. Autori razmatraju pravni položaj strana tijekom trajanja osiguranja, i to kako pitanja vezana uz izvršavanje fiducijarno prenesenog prava, tako i pitanja vezana uz raspolaganja tim pravom i s tim povezane prioritetne odnose. Konačno, autori detaljno razrađuju i postupke namirenja iz fiducijarno prenesenog prava, pritom posebno ističući probleme u primjeni općih ovršnopravnih pravila na fiducijarni odnos. Posebna pažnja povećena je u svim segmentima odnosu fiducijarnog i založnopravnog osiguranja, s obzriom na centralni položaj založnog prava u hrvatskom stvarnopravnom sustavu. Specifičnosti su istaknute kod osiguranja na tražbinama, budući da se radi o arhetipu imovinskog prava, kao i kod financijskog osiguranja zbog posebne regulacije uspostavljene implementacijom europskog prava.