Nefinancijsko izvještavanje postalo je obvezom određenih velikih poduzeća i grupa na području Europske unije donošenjem Direktive o nefinancijskom izvještavanju 2014/95/EU, koja je stupila na snagu početkom 2017. godine. Nefinancijsko izvještavanje, za razliku od financijskog, nije strogo uređeno već je preporuka da ga se uskladi s odabranim međunarodnim smjernicama ili standardima. Nefinancijsko izvještavanje proces je pripremanja i objavljivanja nefinancijskih informacija o učinkovitosti poduzeća u aspektu okoliša i društvene odgovornosti. Iako polazi od mjerenja fizičkih pokazatelja učinkovitosti poduzeća u navedenim područjima, ono uključuje i njihovu financijsku kvantifikaciju kroz mjerenje, primjerice, troškova okoliša, ulaganja u programe obuke i usavršavanja radnika i dr. Zbog toga korporativni računovodstveni sustavi imaju značajnu ulogu u ustrojavanju, funkcioniranju i unaprjeđivanju nefinancijskog izvještavanja. Za njih je nefinancijsko izvještavanje izazov i to ponajprije zbog različitosti u menadžerskim stavovima o korisnosti provođenja takve poslovne prakse. Stoga ovaj rad daje doprinos dosadašnjim istraživanjima utvrđivanjem menadžerskih stavova o koristima prakse nefinancijskog izvještavanja.