Razlozi za učestale izmjene Zakona o potrošačkom kreditiranju prvenstveno leže u nepovoljnim uvjetima kreditiranja a posebice jednostranim promjenama kamatnih stopa koje su izrazito negativno utjecali na položaj klijenata banaka. Stoga je nužno zakonodavno definirati uvjete pod kojima banke mogu mijenjati promjenjive kamatne stope, razdoblja, postupke i parametre za promjenu kamatnih stopa, uz obvezu upozoravanja klijenata o svim rizicima promjenjivosti kamatnih stopa. Kako u Hrvatskoj do početka primjene Zakona o potrošačkom kreditiranju nije postojala nacionalna referentna kamatna stopa, Hrvatska udruga banaka je razvila metodologiju izračuna ove stope, kao prikaz prosječnog troška financiranja bankarskog sektora za pojedine valute. Autor u tekstu ističe da parametri koji su definirani kao nacionalna referentna kamatna stopa su načelno prilagođeniji stanju na hrvatskom financijskom tržištu te su manje ovisni o kretanjima na svjetskim tržištima. Međutim, i dalje ostaje osnovna primjedba da nacionalna referentna kamatna stopa nije “prava” referentna stopa već samo stopa kojom se iskazuje prosječni trošak financiranja banaka, uz dodatno prisutan problem otplate kredita u valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF) s promjenjivom kamatnom stopom.