Medijska politika, kao skup ciljeva, mjera i aktivnosti, koje država poduzima za uređenje medijskog sustava, počiva na često implicitnim ili nesvjesnim vjerovanjima o utjecaju medija. Medijska politika također se temelji na široj društvenoj normativnoj medijskoj teoriji, kao common sense teoriji koja uključuje skup pretpostavki, vjerovanja, očekivanja ili bojazni što ih društvo ima prema medijima. Autorica u ovom radu prikazuje elemente takve hrvatske normativne medijske teorije, koji se mogu identificirati iz rasprava u hrvatskom Saboru pri usvajanjima zakona iz medijske politike od prvih višestranačkih izbora 1990. godine do kraja 1996. godine. Polazeći od teorije o socijalnoj konstrukciji realnosti, autorica stvaranje hrvatske medijske politike definira kao diskurzivnu konstrukciju dijela simboličkog univerzuma odnosno kao konstrukciju "teorije" koja legitimira institucionalno medijsko područje. Kao teorijski sklop za analizu utjecaja medija u društvu prikazuje glavne teorije iz komunikacijske discipline te osnovne normativne teorije o medijima, iz kojih se pojedini dijelovi mogu prepoznati i u nastajućoj i nedovršenoj hrvatskoj normativnoj medijskoj teoriji.