Cilj je ovoga rada analizirati suvremenu produkciju razvojnih dokumenata i njihovu ulogu u upravljanju razvojem Republike Hrvatske. Od 1990. godine naovamo, napisano je preko 150 razvojnih dokumenata, ali mali je broj njih doživio provedbu. Stoga je osmišljen okvir prema kojem se razvojni dokumenti analiziraju. Taj okvir, nazvan „nužni tehnički uvjet provedivosti razvojnih dokumenata“, sastoji se od četiri kriterija. Cilj je pokazati koliko od napisanih razvojnih dokumenata zaista može biti provedeno na osnovi njihove strukture. Naime, analiza je pokazala da je većina razvojnih dokumenata nepotpuna te im najčešće nedostaju dijelovi koji se odnose na izvore financijskih sredstava i procjene troškova. Međutim, poboljšanja u pripremi razvojnih dokumenata zamjetna su. Do njih je došlo prije svega zbog eurointegracijskih procesa koji su utjecali na kvalitetu napisanih razvojnih dokumenata i na njihovu provedbu. Bitan iskorak ka kvalitetnijoj pripremi razvojnih dokumenata donijela je i Odluka Vlade o obrascu standardne metodologije za procjenu financijskog učinka iz 2005. godine. Napredak je također omogućio i novi Zakon o proračunu iz 2008. godine u kojem je strateško planiranje postalo službena metoda za povezivanje stavki državnog proračuna s mjerama propisanima razvojnim dokumentima. Ipak još uvijek je prerano za donošenje završnog suda o upravljanju razvojem u Hrvatskoj.