Mobing (od engl. „mobbing“) kao pojava psihičkog i moralnog zlostavljanja zaposlenika predstavlja jedan od mogućih izvora stresa na radnom mjestu. Prva istraživanja mobinga, koja je devedesetih godina prošlog stoljeća provodio poznati njemački psiholog Heinz Leymann u Švedskoj, ukazala su na njegovu značajnu prisutnost u školama (14.1%) i drugim obrazovnim institucijama. U ovom će se radu razmotriti koja verbalna i neverbalna ponašanja ravnatelja učitelji doživljavaju i opisuju kao mobing. Iako pojava zlostavljanja učitelja nije tema koja dovoljno zaokuplja strane i domaće obrazovne stručnjake i praktičare, korisno je pojasniti što je mobing, koje su njegove faze, koje su štetne posljedice mobinga te dati pregled dosadašnjih istraživanja. Istraživanje o mobingu provedeno u hrvatskim školama nije utvrdilo da su ravnatelji primarni nasilnici, već su učitelji iskazali i najveće zadovoljstvo odnosom s pretpostavljenim. Ipak, hrvatskim ravnateljima dobro je znati koja ponašanja učitelji doživljavaju kao mobing u drugim državama jer danas, više nego ikad prije, školski reformski napori zahtijevaju zajedništvo i suradnički rad ravnatelja i učitelja na rješavanju obrazovnih problema u školi. Zaključno se postavljaju pitanja na koja treba tražiti odgovore u budućim istraživanjima kako bi se spriječila ili smanjila pojava zlostavljanja na radnom mjestu u školama i štetne posljedice koje takva pojava ima na zdravlje učitelja te efikasnost i efektivnost škole.