SAŽETAK: Cilj ovoga rada bio je doći do antropometrijskih podataka o korisnicima putničkih autobusa i ispitati moguću neprilagođenost sjedala antropometrijskim mjerama. U istraživanju je sudjelovalo 200 ispitanika između 20 i 55 godina starosti. Provedeno je jedanaest antropometrijskih mjerenja, a izmjerene su i dimenzije sjedala u 30 Toyotinih autobusa koji se koriste u javnome prijevozu. Izračunate su srednje vrijednosti, standardne devijacije, te peti, pedeseti i devedesetpeti postotak. Uspoređene su tjelesne mjere putnika i dimenzije sjedala. Rezultati pokazuju određenu neprilagođenost dimenzija sjedala tjelesnim mjerama. Zaključak je da se pri izradi autobusnih sjedala nisu koristili antropometrijskim podacima za tu populaciju. Iz ovoga se može zaključiti da se u cijeloj zemlji antropometrijski podaci nisu koristili pri izradi autobusnih sjedala.