Na samom početku svoga teksta pod naslovom "Je li džez popularna glazba?" Simon Frith tvrdi da je vrlo lako odgovoriti na to pitanje. On jednostavno i jasno kaže: "Da! Kraj diskusije." Međutim, činjenica da oko odgovora na to pitanje nema konsenzusa – ni među teoretičarima, a ni među glazbenicima i publikama – indicira da odgovor ni izdaleka nije tako jednostavan i naglašava kompleksnost džeza kao glazbenoga i kulturnoga fenomena nastalog na početku 20. stoljeća. Uzimajući u obzir paradoksalnu prirodu džeza i njegov specifični povijesni razvoj, čini se simptomatičnim da su "popular music studies" i "jazz studies" dvije zasebne znanstvene discipline. Iako je 1920-ih i 1930-ih godina džez nedvojbeno, u određenim varijantama, imao popularni karakter, neki teoretičari smatraju da je taj njegov aspekt nepravedno zapostavljen u istraživanjima popularne glazbe. S druge strane, džez je nazivan i "američkom klasičnom glazbom", a ne masovnim medijima distribuiranom popularnom glazbom, pa bi kao takav trebao biti tretiran kao ozbiljna "visoka" umjetnost. Zagovarači ovakva pristupa smatraju da džez nije zapostavljen unutar "popular music studies", nego onamo i ne pripada. Neovisno o tome promatramo li povijest džeza evolucijski, kao žanr koji je prešao put od folka do komercijalne zabavne glazbe pa do "ozbiljne" umjetnosti, ili kao stalno promjenjiv dijalektički odnos između avangarde i mainstreama, pitanje njegove definicije i dalje ostaje problematično.