Članak obuhvaća pregled i analizu projekata obiteljskih vila i hotela arhitekta Dobrovića, nastalih u tridesetim godinama 20. stoljeća na području grada i okolice Dubrovnika. Vrlo izrazita funkcionalistička arhitektura, oblikovana kubističkom manirom, na tragu je suvremene interpretacije znakova dubrovačkih fortifikacija i kultiviranog kamenog pezaža. Autor stoga zaključuje da dubrovački opus Nikole Dobrovića ne treba isključivo promatrati kao dio internacionalne trajektorije moderne arhitekture, niti samo kao njezinu egzotičnu mediteransku inačicu, nego i u kontekstu nekonceptualnih i bezvremenskih arhitektonskih zanimanja formom, konstrukcijom, materijalnošću, prostorom i mjestom.