Osnovna je teza članka da u vrijeme neoliberalnih »strukturnih reformi« i mjera štednje, socijalni rad od struke namijenjene distribuciji novčane socijalne pomoći i olakšavanja položaja marginalnih društvenih grupa, postaje politika i tako stvar svih. Jednim dijelom stoga jer neoliberalne reforme povećavaju broj osoba kojima je potrebna socijalna pomoć i istovremeno smanjuju količinu i dostupnost toj pomoći; dijelom je to stoga jer se u suvremenim oblicima socijalnog rada, u mjeru u kojoj on nadilazi samo reprodukciju radne snage kao radne snage, mogu naći potencijalne alternative postojećim represivnim radnim i socijalnim politikama. Sadašnja slovenska socijalna politika je, posebno otkad je donesen Zakon o pravima iz javnih sredstava (01.01.2012.), u stvarnosti antisocijalna, uništava već izborena socijalna prava i zaoštrava egzistencijsku ovisnost pojedinaca o sve ćudljivijem i fleksibilnijem tržištu radne snage. Politizacija socijalnog rada možda može ponuditi potrebnu protutežu.