Autor u clanku sustavno propituje epistemološke, povijesnofilozofske i sociološke implikacije razvoja i primjene tehnike iz kršcanske perspektive, s posebnim naglaskom na kršcanskoeticke implikacije. U svrhu jasnijeg prepoznavanja bîti izmijenjene epistemološke paradigme u tumacenju i razumijevanju tehnike, što ukljucuje tumacenje i razumijevanje tehnickih znanosti u cjelini, obrada teme u clanku je metodološki raspore#ena na pet susljednih dijelova. U prvom dijelu se propituju neke bitne znacajke povijesne metamorfoze prirodoznanstveno-tehnickog pothvata iz izvorišne kulturološke perspektive, tj. antickog razumijevanja zbilje. U drugom se dijelu, a nasuprot antickom kozmološkom redu, propituju unutarsvjetske implikacije Božje stvarateljske volje iz biblijsko-kršcanske perspektive. U trecem dijelu se propituje niz važnih aspekata novovjekovnih metamorfoza glede tumacenja i razumijevanja svijeta, covjeka, prirode, etike, znanosti i tehnike. Time se kompletiraju takozvane povijesne metamorfoze u tumacenju i razumijevanju tehnike. U cetvrtom dijelu se propituju neki aspekti filozofsko-eticke metamorfoze temeljnog shvacanja odnosa izme#u svrhe i sredstva, dok se u petom dijelu clanka analiziraju neki aspekti socijalne metamorfoze uvjetovane zagrljajem ideje društvenog napretka u materijalistickom smislu koji je poduprt tehnickim ovladavanjem prirode, ukljucujuci i covjeka. U zadnjem, šestom dijelu clanka daju se nacelne natuknice o (pred)uvjetima za ostvarenje partnerskog dijaloga tehnike i kršcanske etike, s posebnim naglaskom na neke bitne teološke pred-postavke kršcanske etike bez cijeg jasnog priznanja nije moguce ni zamisliti ni provesti plodonosan i partnerski dijalog kršcanske etike i tehnike.