U ovom clanku autor analizira razlicite metode kloniranja, a osobiti naglasak stavlja na terapeutsko kloniranje covjeka i s time povezano manipuliranje s embrionalnim maticnim stanicama. U prvom poglavlju elaboriraju se znanstveni aspekti kloniranja, s naglaskom na kloniranje covjeka, kao i probleme s kojima je kloniranje povezano. U drugom poglavlju rijec je o terapeutskom kloniranju i manipuliranju embrionalnim maticnim stanicama covjeka. U trecem poglavlju autor analizira eticke aspekte terapeutskoga kloniranja te manipuliranja embrionalnim maticnim stanicama (EMS). Autor iznosi glavne eticke probleme koji proizlaze iz novih tehnologija, te nudi odgovore koji proizlaze iz pomnog promatranja ljudskog subjekta od trenutka njegova zaceca. Moralno je nedopustivo za dobivanje EMS služiti se živim ljudskim embrijima jer je svaki ljudski embrij, od trenutka spajanja ljudskih spolnih gameta, ljudski subjekt. Kao ljudski individuum, on ima pravo na vlastiti život. Stoga je va$enje unutarnje stanicne mase blastociste, koja teško oštecuje ljudski embrij time što prekida njegov razvoj, teško nemoralan i potpuno nedopušten cin. Iz tog proizlazi da svaka vrsta terapeutskog kloniranja koja ukljucuje proizvodnju ljudskih embrija kao i njihovo uništavanje, kako bi se dobile embrionalne maticne stanice, eticki nije dopuštena. Dakle, nijedna svrha, ma kako dobronamjerna bila, ne može opravdati zahvat kao što je upotreba embrionalnih maticnih stanica u terapeutske svrhe. Naime, nikakva dobra svrha ne opravdava loša sredstva. Autor naglašava da mogucnost korištenja odraslih maticnih stanica u istu svrhu kao i EMS stoji kao cinjenica, premda su potrebni još mnogi koraci na oba podrucja prije negoli se budu mogli vidjeti jasni i sigurni rezultati. Ova mogucnost pokazuje najrazumniji i najcovjecniji put kojim treba ici ako se želi postici istinski napredak na ovom podrucju.