Procesom romanizacije na područje rimskodobne Histrije uz ostale je aspekte rimske kulture pristigla i religija, rezultat čega je podizanje zavjetnih spomenika u čast novopridošlih bogova i gradnja svetišta za njihovo štovanje. Jedno od glavnih rimskih božanstava i dio Kapitolijske trijade bila je Minerva, božica mudrosti i umijeća ratovanja, pa je tako i njen kult dospio na taj prostor i postao dio duhovne kulture tamošnjeg stanovništva. O njegovoj prisutnosti svjedoče najviše epigrafski spomenici te u manjoj mjeri figurice, tako da će se u ovom radu na temelju njih obraditi prisutnost i rasprostranjenost Minervina štovanja u Histriji, a posebna će se pažnja posvetiti i pitanju sinkretizma nekog od autohtonih božanstava s Minervom te postojanju i lokaciji njena svetišta unutar kolonije Pole.