Inženjerska etika skupni je pojam za vrednote kojih se drže inženjeri suočeni s moralnim pitanjima pri rješavanju različitih tehničkih zadataka. Te se vrednote spajaju s kulturnim normama, životnim iskustvom i praksom, pa stvaraju svijest o odgovornom djelovanju. Ovaj prilog raspravi o inženjerskoj etici temelji se na kibernetičkom svjetonazoru Norberta Wienera izloženom u djelu Cyberntics, objavljenu 1948. Taj nam svjetonazor postaje sve važniji, posebice danas kad je čovječanstvo suočeno s razvojem novih tehnologija – informacijskih, biotehnologije i nanotehnologije te s društvenim integracijskim procesima kojima nije lako predvidjeti posljedice, pa i globalizacijom i destabilizacijom velikih programa što su izazov brojnim tradicionalnim predodžbama, običajima i navikama. Joël De Rosnay u svom djelu The Symbiotic Man, objavljenom 2000. godine, oslanjajući se na kibernetički svjetonazor, upozorava da dok se nastavlja usporedna evolucija čovječanstva, biosfere, tehnosfere i ekosfere, da se otvara i nov prostor koji uključuje stvaranje novih oblika života, začuđujući i smion stadij u evoluciji života na Zemlji i nužan uvjet za pomaljanje planetarnog makroživota, s osloncem na novu znanstvenu disciplinu, umjetni život, koju naziva neobiologija. Izazov je to novom promišljanju inženjerske etike. Zagovaraju se međugeneracijski skupovi i rasprave o utjecaju novih tehnologija na budućnost i na održivost inženjerske etike.