U članku je u osnovnim crtama opisana lajmska borelioza: uzročnici, s čijim je otkrivanjem ubrzo razotkrivena i etiologija više kliničkih sindroma, nekih poznatih već pola ili gotovo cijelo stoljeće (npr. Garin-Bujadouxov sindrom, Bannwarthov sindrom, erythema chronicum migrans, lymphadenosis cutis benigna i acrodermatitis chronica atrophicans), a o nekima još postoje dvojbe. Ujedno su opisani povijest, vektori i epidemiologija, dijagnostika i liječenje s naglaskom na 1. stadiju lajmske borelioze – erythema migrans u čijem smo ispitivanju i sami sudjelovali. U europskim vodičima (EUCALB – European Union Concerted Action on Lyme Borreliosis) za liječenje erythema migrans kao 1. stadija lajmske borelioze ravnopravno se rabe amoksicilin, azitromicin, doksiciklin, penicilin V i cefuroksim-aksetil. Cilj liječenja ranog stadija lajmske bolesti je s jedne strane skratiti simptome i znakove erythema migrans te s druge strane smanjiti rizik od kasnih manifestacija i napredovanje bolesti. U SAD-u makrolidi nisu prva antibiotska linija za liječenje erythema migrans zbog slabijeg učinka koji je vjerojatno vezan za mjesnu vrstu borelije te zasigurno uključuje i druge, manje poznate čimbenike. U svim europskim kliničkim ispitivanjima azitromicina u liječenju erythema migrans lijek se pokazao djelotvornim u izlječenju kožnih promjena, kao i u sprječavanju progresije lajmske borelioze te se zajedno sa spomenutim lijekovima preporučuje u liječenju lajmske borelioze u Europi. Lijek je osim djelotvornosti vezan i za izvrsnu suradljivost bolesnika pa je u našoj polikliničkoj praksi uglavnom lijek izbora.