U radu se pokušalo skrenuti pažnju na nekoliko problema, odnosno problemskih kategorija koje se pojavljuju pri prijevodu s ruskog jezika na hrvatski na primjeru autobiografskog teksta Marine Cvetajeve. Rad ne nastoji biti dijelom određenog teoretskog okvira ili donijeti neke smjernice na ovom polju nego prikazati prijevod kao proces s etapama – od detektiranja problema, preko domišljanja mogućnosti adekvatnog prijevoda do izbora optimalnog među njima. Problemi vezani uz taj tekst su podijeljeni u pet proizvoljnih problemskih kategorija. Prva od njih bavi se autoričinim neologizmima i mogućnostima prevoditeljskih iznalaženja. Druga ima za cilj ukazati na različite varijante prijevoda jedne riječi koja nema jednak gramatički rod u dvama jezicima, ovisno o njenoj funkciji. Treća dodaje nekoliko primjera vezanih uz uvijek aktualnu temu nemogućnosti kulturne prevodivosti te pokazuje put dokompromisnih rješenja. Dvije konačne se bave rimom u prozi i ortografskim problemima.