Autor u ovom radu analizira podatke o značajkama rada zahvaćenog fleksibilizacijom radnog procesa dobivene u istraživanju na reprezentativnom stratificiranom uzorku punoljetnog stanovništva Republike Hrvatske provedenom 2004. godine. Provedena je raščlamba ovih značajki: poslovi na ugovor na određeno vrijeme, povremeni i privremeni poslovi, polarizacija radne snage s obzirom na obrazovanje (samoprogramirajuća« i »generička« radna snaga), pregovaračka moć sindikata, te sposobnosti radne snage u informatičkom društvu. Temeljem nalaza ovog istraživanja Hrvatska se integrira u međunarodnu ili globalnu ekonomiju (s pomakom od fordizma i socijalne države prema kapitalizmu fleksibilne akumulacije i države ekonomske nesigurnosti), jer njezina zaposlena i nezaposlena radna snaga ima sva značajna svojstva fleksibilizirane radne snage. Međutim, sve te osobine nisu podjednako prisutne u hrvatskom društvu, ne zahvaćaju podjednako zaposlene i nezaposlene (pri čemu su zamagljene granice između zaposlenih i nezaposlenih, ali je polarizacija radne snage na visoko obrazovanu i nisko obrazovanu sa sve većim isključivanjem srednje obrazovanih primjetnija u nezaposlenih) i nisu u jednakoj mjeri prisutne u svim tipovima naselja. Osobito je znakovito što je dobivena sistematska razlika između raspodjela istraživanih obilježja ispitanika iz seoskih i ispitanika iz gradskih naselja, te što se u diferenciranoj i hijerarhiziranoj strukturi naselja Zagreb razlikuje od svih ostalih (Zagreb kao grad-regija postaje globalizacijsko čvorište za svoje šire regionalno okružje). Pregovaračka moć sindikata sasvim je dovedena u pitanje.