Čovjekovo ponašanje važno je Bogu koji nas je stvorio i povezao sa sobom svojom ljubavlju. Ono je važno i bićima koja nas okružuju jer je vlast nad Zemljom i dalje u rukama ljudi. Ono je važno i za ljudsku zajednicu jer su naši životi međusobno zavisni i usko povezani. I na kraju, čovjekovo je ponašanje važno njemu samome, svakome od nas pojedinačno, jer je svako djelo, odluka i riječ sjeme koje donosi plod u karakteru i izaziva posljedice. Nekoliko znanstvenih grana – psihologija, sociologija i antropologija – pomažu nam da shvatimo i objasnimo čovjekov način življenja. Kršćanska etika, međutim, nadilazi okvire opisa ponašanja. Oslanjajući se na otkrivene podatke o naravi, stanju i usudu ljudskih bića, ona nudi smjernice za svakidašnji život. Ove smjernice određuju što je dobro i što je u skladu s optimalnim i idealnim oblikom ljudskosti (Iv 10,10).