Neurorazvojni poremećaji su česti u pedijatrijskoj populaciji; bolesnici se manifestiraju heterogenim spektrom kliničkih dijagnoza i potencijalno zahtijevaju doživotnu specijaliziranu potporu. Usprkos značajnom napretku u razumijevanju bioloških mehanizama neurorazvojnih poremećaja, ne postoje biomedicinski markeri te se dijagnoza postavlja isključivo na temelju ponašajnih odstupanja. Izazov rane detekcije je primjena rane intervencije s ciljem pozitivnog preusmjeravanja atipičnih obrazaca u vremenski ograničenom razdoblju visoke razvojne aktivnosti mozga, u razdoblju između nastanka oštećenja i postavljanja dijagnoze neurorazvojnog poremećaja. Sadržaj i način provođenja rane intervencije treba biti individualiziran, strukturiran i koordiniran prema rizičnom profilu pojedinog djeteta. Preduvjeti uspješnog tretmana jesu timski pristup, odnos povjerenja s obitelji, prihvaćanje dijagnoze od strane roditelja i njihovo aktivno sudjelovanje u rješavanju tegoba. Najuspješnije su intervencije koje su prilagođene obitelji, djetetu i njihovoj interakciji. Cilj je ovoga rada kroz pregled literature o teorijskom razumijevanju i cjelovitom kliničkom pristupu neurorazvojnim poremećajima predstaviti metode rane detekcije, dijagnostički proces i modele rane intervencije u svjetlu spoznaja razvojne neuroznanosti.