Članak je posvećen analizi fenomena tranzicije, s fokusom na prostor bivše Jugoslavije, i tom zadatku pristupa na nekoliko razina. U uvodu je ponuđen kratak osvrt na osnovne teze, interpretacije i razumijevanja spomenutog fenomena, kako iz srednjostrujaške perspektive autora liberalnih i konzervativnih tradicija u politologiji i sociologiji, tako i kritičara „tranzitologije" iz rakursa lijevo-marksistički orijentiranih pristupa. Slijedi dio članka namijenjen pitanjima kako misliti tranziciju u kontekstu naravi njezina vremena, to jest temporalnosti; koja metoda i tradicija mišljenja bi bila primjerena tako postavljenom problemskom motivu, te na tragu takvog imperativa sučeljava prakse historizacije nasuprot modelu tzv. kulture sjećanja. U zasebnim poglavljima bavimo se analizom tranzicije kao ideologije i tranzicije kao pojma / koncepta – ideologema. Središnji i najveći dio članka posvećen je ključnom problemskom motivu teksta – iskustvu tranzicije (post)jugoslavenskog prostora.