U članku se razmatra jedno od najkompleksnijih pravnih pitanja u kontekstu trgovine ljudima – pitanje nekažnjavanja, tj. nepoduzimanja kaznenog progona prema žrtvama trgovine ljudima koje su ostvarile obilježja kaznenog djela u svezi sa svojom viktimizacijom, odnosno kao rezultat iste. Zaključci su utemeljeni na sveobuhvatnoj analizi tzv. klauzule o nekažnjavanju u obvezujućim međunarodnim dokumentima (Konvenciji Vijeća Europe, Direktivi EU), međunarodnim smjernicama i modelima (npr. Preporuke Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava o ljudskim pravima i trgovanju ljudima), te u poredbenom zakonodavstvu i praksi. Dostupna poredbena praksa država ukazuje na nedostatke postojećih pravnih rješenja te na potrebu da se pitanje nekažnjivosti žrtava trgovine ljudima riješi na nedvosmislen način, bilo kroz uvođenje izričite i precizne odredbe o nekažnjavanju ili kroz uspostavu jasnih instruktivnih kriterija za postupanje u takvim slučajevima. Autori predlažu novi model nekažnjavanja i nepoduzimanja kaznenog progona prema žrtvama trgovine ljudima u RH, s ciljem izbjegavanja dodatne viktimizacije žrtava i u skladu s potrebama svakog konkretnog slučaja. Potreban je višedimenzionalan i fleksibilan pristup na temelju jasnih odredbi materijalnog i procesnog kaznenog prava, ali i smjernica koje će tužiteljima i sucima omogućiti da uspostave prikladnu ravnotežu između temeljnih načela hrvatskog pravnog sustava i prava osoba koje valja prvenstveno promatrati kao žrtve, a ne kao počinitelje. This article deals with one of the most vexing legal issues in context of trafficking in persons – that of non-punishment of trafficked persons for the offences they have committed in connection with or as a result of being trafficked. The conclusions are based on a comprehensive study of the so-called non-punishment clause in binding international documents (Council of Europe Convention, EU Directive, etc.) and soft law (e.g. UN Office of the High Commissioner for Human Rights, Recommended Principles and Guidelines on Human Rights and Human Trafficking, E/2002/68/), as well as on its implementation in comparative law and practice. Scarce (comparative) case law reveals deficiencies in existing framework and the necessity to address the issue of non-punishment of victims of trafficking in unambiguous manner, either through introduction of explicit non-punishment clause or through instructive set of criteria, such are those established for the Crown Prosecution Service in UK. Against this background and taking into account various approaches in comparative law, this article proposes a model for the non-criminalisation of trafficked persons in Croatia. It provides a set of guidelines foremost for the prosecutors and judges in order to help them strike an appropriate balance between fundamental principles of Croatian legal system and rights of people that are essentially victims, and not perpetrators.