Tema ovoga rada je zastupanje u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta u koja se, prema našem obiteljskom zakonodavstvu, u bitnome ubrajaju zastupanja u vezi s promjenom djetetova osobnog imena, promjenom prebivališta odnosno boravišta djeteta i izborom ili promjenom djetetove vjerske pripadnosti. Zastupanje djeteta je primarno pravo i dužnost djetetovih roditelja, čini sadržaj roditeljske skrbi u ostvarivanju koje su roditelji potpuno ravnopravni. U tom smislu, izazov je u situacijama kada ne postoji sporazum roditelja oko bitnih osobnih prava djeteta iznjedriti rješenja kojima će se kod zastupanja u vezi s ovim pravima zaštiti najbolji interesi djeteta, te istovremeno neće ugroziti ravnopravan položaj roditelja kao njegovih zakonskih zastupnika, o čemu se detaljno raspravlja u ovome radu. U radu se isto tako raspravlja i o zastupanju u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta kada dijete nema odgovarajuću roditeljsku skrb odnosno ulozi skrbnika u takvim okolnostima. Cilj rada je dati ocjenu postojećeg pravnog stanja u području zastupanja u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta, temeljnoj na analizi relevantnih propisa na nacionalnoj, europskoj i međunarodnoj razini, te dati de lege ferenda prijedloge zakonskih promjena koje će pridonijeti većem stupnju ujednačenosti nacionalnog zakonodavstva u ovom području. The theme of this paper is representation in relation to the essential personal rights of the child which, according to national family law legislation, essentially includes representation in connection with the change of the child’s personal name, change of residence of the child and choice or change of the child’s religion. Representation of the child is the content of parental responsibilty and in exercising of parental responsibilty the parents are completely equal. In this sense, in situations where there is no agreement between the parents on the essential personal rights of the child, it is demanding to generate solutions that will protect the best interests of the child, and at the same time will not jeopardize the equal position of parents as his/her legal representatives. The paper also discusses representation in relation to the essential personal rights of the child when the child does not have adequate parental care and of the role of guardian in such circumstances. The aim of this paper is to assess the current legal situation in the field of representation in relation to the essential personal rights of the child, based at the analysis of relevant regulations at national, European and international level, and to give de lege ferenda proposals that will contribute to harmonization of national regulations in this legal area.