Razmatramo dizajn i vremensko-prostornu kompleksnost podatkovnih struktura i originalnih algoritama proisteklih iz DSA programa – alata za modeliranje dinamičkih sustava s pomoću stohastičkih konačnih automata prema teoriji ϵ-strojeva. Učinkovita grupna iteracija generira točke sustava i njihove binarne simbole, te ih pohranjuje u kružne spremnike realizirane s pomoću klasnih članskih poredaka. Riječima ekstrahiranim iz vremenskog niza hranimo dinamički kreirano stablo odabrane visine. U stablu potom nalazimo morfološki i stohastički jedinstvena podstabla ili morfove, uz pomoć algoritma koji uspoređuje (pod)stabla prema njihovim topološkim odrednicama i uvjetnim vjerojatnostima čvorova nasljednika. Teorijska analiza algoritama potkrijepljena je mjerenjem vremena njihovog izvođenja. Članak ilustrira kako implementacija znanstveno-programskog alata za modeliranje kao što je DSA, generira paletu specifičnih algoritamskih rješenja za koje možebitno postoji i šira uporaba.