Cilj ovoga rada jest razvijanje modela optimiranja kako bi se pružila potpora analizi donošenja odluka na makedonskim obiteljskim farmama. Primijenjen je normativni obrazac linearnog programiranja, pri čemu se koristio njegov potencijal optimiranja. Model je primjenjen na hipotetski slučaj farme za proizvodnju povrća. Optimalna struktura, prema svim scenarijima, ukazuje da je optimalno rješenje proizvodnja rajčice, paprike, kupusa, mrkve i graha. Osnovni scenarij ukazuje da je bruto marža od 17,924 € najviša u odnosu na ostale scenarije. Postojeći obrtni kapital obvezujuće je ograničenje u drugom i trećem scenariju, u kojima optimalno rješenje ukazuje da zemljišni resursi nisu iscrpljeni. Osjetljivost na bruto maržu ispitivala se parametrizacijom obrtnog kapitala. Ovaj model je prilično fleksibilan, tako da pruža mogućnost naknadnog dodavanja poduzeća koja se bave proizvodnjom različitih kultura.