Cilj je ovoga rada pokazati kako autorov izbor perspektive utječe na gledateljevo razumijevanje i doživljavanje predstave te kako se perspektivu može upotrijebiti za poučavateljske i(li) umjetničke ciljeve. Rad započinje Pfisterovom (1998) kategorizacijom perspektivnih struktura i raspravom o kazalištu za djecu i mlade u odnosu na tu teoriju. U nastavku se autorski izbor perspektive dovodi u vezu s dubinskom strukturom dramske situacije (prema Greimasovoj aktantskoj teoriji). U diskusiju se zatim uvode rezultati empirijskoga istraživanja o utjecaju točke gledišta iz koje se radnja promatra, odnosno doživljava i dovode se u vezu s osnovnom temom rada. Zaključci te diskusije upotrijebljeni su zatim za analizu strukture perspektive i značenja koje ona inducira u jednoj predstavi i jednoj drami, što je omogućilo i zaključnu tvrdnju: razumijevanje osobitosti utjecaja aktantskih pozicija na gledateljevu recepciju i razumijevanje dramskoga svijeta može se korisno upotrijebiti i u planiranju perspektivnih strategija tijekom pisanja dramskoga teksta i u radu na predstavi, kao i u analizi već odigranih predstava.