Uvažavajući reformu hrvatskog školstva te zahtjeve suvremenog kurikulumskog pristupa, za ostvarivanje kvalitetne škole ključan je sinergijski učinak stručnih i emocionalnih kompetencija nastavnika. Ranija istraživanja sugeriraju da je emocionalna kompetentnost nastavnika važna za stvaranje pozitivnog razrednog ozračja te zadovoljstvo vlastitim radom kao i za ublažavanje negativnih učinaka izloženosti stresorima na poslu. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati doprinose li opća i emocionalna kompetentnost nastavnika zadovoljstvu poslom, razini percipirane podrške uprave, stavovima prema učenicima te suočavanju s nekim stresorima na poslu. U istraživanju je sudjelovalo 205 nastavnika osnovnih i srednjih škola, a primijenjeni su Upitnik sagorijevanja na poslu, Skala samosviđanja i samokompetentnosti, Upitnik emocionalne kompetentnosti te Upitnik emocionalne regulacije i kontrole. Rezultati sugeriraju da emocionalna kompetentnost kao i neki aspekti emocionalne regulacije značajno doprinose zadovoljstvu poslom, pozitivnijim stavovima prema učenicima kao i efikasnijem suočavanju sa stresorima, dok se emocionalna kompetentnost nije pokazala značajnom za predikciju nedostatne administrativne potpore kao izvora stresa.