Temeljni cilj ovoga rada jest da ukaže na vezu između rezidencijalne segregacije u urbanoj sredini i razlike koje među socijalno segregiranim dijelovima prostora postoje u pogledu uvjeta življenja. Uvjeti življenja se pri tom definiraju indikatorima stambenih uvjeta i uvjeta okoliša (površine različitih prostora za zadovoljavanje potreba stanovništva te ekološki uvjeti sredine). Analiza je pokazala da segregirani prostor grada bitno utječe i na uvjete življenja. Stanovnici nižih socijalnih tipova prostora žive u lošijim, a stanovnici viših socijalnih tipova u boljim životnim uvjetima (prostor je podijeljen na pet osnovnih socijalnih tipova prostora i to: slum, poluslum, standardni tip, poluelitni i elitni tip). Time se još više pojačava eksploatacija nižih slojeva populacije, što bi planiranjem trebalo minimizirati kroz diferenciranu i ponderiranu gentrifi kaciju grada. Odnos između segregacije i diferencijacije uvjeta življenja nije, međutim, upotpunjen utjecajem prve na drugu, već je i obrnuto. Kvaliteta uvjeta življenja bitno određuje i socijalnu segregaciju u prostoru grada, jer različiti društveni slojevi, zbog razlika u mogućnostima izbora vrše izbor prostora za stanovanje s obzirom na njegovu kvalitetu.