Izazovi suvremenoga turističkog razvoja sve više upućuju na potrebu za novim pristupima koji se temelje na kreativnom korištenju nematerijalnih vrijednosti i baštine te skladnijem odnosu između lokalne zajednice i turista. Koncept preoblikovanja mjesta (engl. placemaking) jedan je od takvih pristupa koji prodire u srž onoga što gradi mjesta i lokalne zajednice. U ovom radu obrađuje se evolucija pojma, pristupi te definicije s obzirom na ključne elemente (priroda koncepta, lokalna zajednica, prostor, ostale teme). Među alatima preoblikovanja mjesta kroz niz primjera, posebice iz područja turizma te razvoja zajednice, prepoznaju se materijalni (dizajn prostora), nematerijalni (mentalne slike) i mješoviti. Kvalitetan placemaking rezultira razvojem osjećaja mjesta, povećava socijalnu koheziju te stimulira dugoročnu regeneraciju javnih prostora. Navedeno doprinosi i turističkoj atraktivnosti prostora te kvaliteti suživota lokalne zajednice i turista. S obzirom na sve navedeno, koncept preoblikovanja mjesta može poslužiti kao korisna analitička kategorija za istraživanje prostornih transformacija, ali i kao razvojni alat u strateškom planiranju turizma.