U suvremenim ustavnim režimima koji se smatraju “približno pravednima” i “približno demokratičnima” ne postoji nijedno proceduralno pravilo koje može jamčiti da će sva prava biti zaštićena ili da se neće kršiti. Isto tako, ni praktična provedba svih pravila ne može jamčiti u svim slučajevima da će oni biti prihvatljivi za sve društvene skupine i individue. Čak i u najdemokratičnijim sustavima pojedine skupine ili pojedinci mogu se osjećati ugroženi ili nepravedno deprivirani glede ljudskih i demokratskih prava. U takvim uvjetima za pojedince i skupine otvara se temeljna dilema: lojalnost ili neposlušnost. Autor u radu pokušava analizom različitih načina ispoljavanja građanskog neposluha i prigovora savjesti, kao oblika građanskog otpora, utvrditi gdje su legitimne granice takvim pravima pojedinaca i skupina, ne samo u odnosu na prava drugih građana već i u odnosu na temeljno demokratsko pravo - pravo većine, odnosno da li spomenuti oblici građanskog otpora mogu i smiju dovesti u pitanje temeljne vrijednosti većine, a time i cjelokupni ustavni aranžman.