Benfordov zakon ili zakon prve znamenke prvi je put otkriven 1881. godine. Prema njemu, vodeće znamenke u mnogim skupovima podataka pratit će logaritamsku distribuciju, a ne uniformnu distribuciju, odnosno znamenke 1 i 9 u nekom skupu podataka neće imati istu vjerojatnost pojavljivanja. Godine 1992. Mark Nigirini započinje prvu ozbiljnu primjernu Benfordovog zakona u otkrivanju računovodstvenih prijevara. Računovodstvene prijevare i manipulacije rezultat su ljudske „intervencije u brojeve“, a ti brojevi nikada neće biti odabrani slučajno, već ciljano te samim time neće pratiti Benfordovu distribuciju. Cilj ovog rada bio je teoretski objasniti kako Benfordov zakon može otkriti prijevare i manipulacije brojevima te na praktičnom primjeru, empirijski istražiti manipulira li društvo „ABC“ ulaznim računima. Rezultati istraživanja testirani su Hi-kvadrat testom, Z-score testom i testom maksimalnog apsolutnog odstupanja te su pokazali veliko odstupanje od Benfordove distribucije. Daljnjom analizom prikazani su sumnjivi računi koje je potrebno dodatno istražiti.